26.lipnja u nedjelju ujutro planirali smo polazak iz Makarske oko 5 sati. Kad smo se spremili za polazak prema Makarskoj, u Brelima gdje smo noćili u autoparku, rano ujutro vjetar je bio tako jak da se jedva moglo hodati po šetnici. Na moru su bili veliki valovi pa smo odlučili pričekati još neko vrijeme. Oko 7 sati krećemo prema Makarskoj i nakon kratke pripreme krećemo iz luke. More je bilo dosta valovito i nepovoljno za plovidbu ali smo odlučili nastaviti dalje dok se može. Nekoliko kilometara dalje nismo mogli. Lađa se napunila vodom da smo se skoro potopili. Jedva smo pristali uz obalu i iskrcali se na plaži. Prateće kolege s vozilom su otišli do Dubaca-Vrulje da izvide situaciju. Prognoza nije bila nimalo blistava. Vrulja je poznata po buri i ako igdje puše onda je prvo na tom mjesto. Zbog sigurnosnih uvjeta odlučili smo da taj dio preskočimo i lađu prevezemo obalom dalje do pogodnog mjesta gdje je možemo porinuti. Na prvom mjestu nam je ipak sigurnost ljudi. Desetak kilometara prije Omiša lađu smo uveli u vodu, ukrcali se i krenuli dalje. Ekipa veslača iz Splita i Omiša pojačana sa nekoliko naših iskusnih veslača krenula je dalje. Pred gradom smo napravili jedan krug uz plažu i pristali uz mul. Dočekali su nas predstavnici grada i ostale kolege. Turisti na plaži znatiželjno su nas gledali. Na brzinu ručamo u hotelu Plaža koji nam je osigurao grad Omiš i polazimo dalje. Prognoze najavljuju pogoršanje i tramontanu. Na ušću Cetine refuli bure zakočili su nas kao da vučemo sidro za sobom. Iako je bilo dosta valovito nekako smo išli dalje puževim korakom. U Dugom Ratu izlazimo iza lukobrana nekadašnje tvornice karbida „Dalmacija“ na otvoreno gdje se naše nevolje povećavaju. Visoki valovi bacaju lađu kao list na vjetru. Prova lađe trenutak je gotovo pola metra ispod vala a idući djelić u zraku da prvi veslač nemože cijelim veslom dotaknuti vodu. Osjećamo se kao na rodeu. Nailazi znatiželjni skuter kojeg zamoljavamo da ide desetak metara ispred nas kako bi nam razbijao valove. Malo nam olakšava dio puta ali se morao vratiti natrag. Nekoliko kilometara od Dugog Rata dalje više nemožemo, postoji velika mogućnost da se lađa izvrne i potone. Ulazimo u lukobran da predahnemo. Narednih pola sata valovi se povećavaju i uviđamo da nam dalje nema prolaza. U normalnim mirnim okolnostima put od Omiša do Splita dužine oko 25 kilometara prešli bi za max 3 sata umjerene vožnje. Tek smo odradili trećinu puta za dva sata vožnje. Zovemo kolegu koji ima trajler za prijevoz brodica i prebacujemo lađu bliže Splita. Ostalo nam je malo vremena kako bismo stigli do 20 sati na rivu kada nas očekuju. U ovom dijelu more nije izloženo vjetru kao kod Dugog rata pa je i manje valovito, dovoljno da nastavimo dalje. Pred rivom nas čekaju brojni suborci, znatiželjni građani, predstavnici grada i županije. Iz daljine uočavamo veliki transparent „1991.-2011.“ i ravnamo se prema njemu. Udruga lađara Neretve postavila je u blizini promidžbeni štand gdje na video zidu prikazuju video zapise o maratonu lađa i lađarskim pothvatima. Voditelj najavljuje naš dolazak i pristajemo uz obalu praćeni velikim pljeskom nazočnih. Nakon fotografiranja i manjeg zadržavanja iskrcavamo opremu iz lađe i odlazimo na večeru. Dio veslača se vraća prema Metkoviću a manji dio ostaje za dalje. Ujutro nam se pridružuje ekipa iz Splita i slijedi nam dionica Split-Trogir-Marina-Rogoznica-Primošten. Prema prognozama ujutro je smirenje vremena a popodne opet najavljuju jaku tramontanu. Krećemo u pet sati kako bi mogli odveslati što dužu dionicu dok nas valovi ne zaustave.