Danas gotovo sat vremena prije početka sv mise župljani su se počeli okupljati pred župnom crkvom kako bi se pripremili za oproštajno misno slavlje don Ive Bezine. Iako ovih godinu dana koliko je bio župnik statistički gledano ubrajat će se u one sa najkraćim stažom ali sa onim što je napravio u to vrijeme zasigurno je ostavio jedan od najupečatljivijih tragova. Kako je  sam zamolio da ne „vagamo“ svećeničke učinke ni sa prethodnim ni budućim župnicima, ipak moramo konstatirati da je župljane u proteklom kratkom vremenu usmjerio na put ka Isusu Kristu. Ne stavljajući sebe u prvi plan  niti naše navezanosti na tradicije i običaje na blag i ponizan a ipak tako direktan, ponekad i bolan način ukazivao je na put kojim trebamo ići ako želimo živjeti u vjeri. Njegovo neiskustvo  u župničkom poslu (ovo mu je prva župa) nije se osjetilo u vođenju župe, naprotiv sve „svjetlucavo“ što je „krasilo“ nas i naše crkve uljepšao je jednostavnošću, odlikama velikog nježnog razbijača otvorio mnoga tvrda srca te vrlinama stručnog prometnika postavio je znakove i putokaze kako  poći i doći u Isusov zagrljaj.

Nakon svega možemo reći da, žao nam je što odlazi ali nismo tužni, naprotiv radosni smo jer nas je obnovio i upravio na put spasenja, na nama je samo nastaviti hodati u tom pravcu. Radosni smo zbog njega, jer ide tamo gdje želi, nakon daljnjeg  školovanja  kao profesor dogme sudjelovati će u odgoju novih naraštaja svećenika, uvjereni smo na radost  cijele nam katoličke zajednice.     

>>> 2.dio fotografija