->  Župa Vid -> Župni ured >>>  2007: program posvete oltara

 

Posveta novog oltara u župnoj crkvi 18.2.2007.g.

Tekst i foto-Program posvete oltara

47 FOTOgrafija tijekom svete mise

20 FOTOgrafija tijekom svete mise

Tekst-zahvala župnika

28 FOTOgrafija zajednički ručak

MP3: propovijed nadbiskupa (17.44 min, 7,10 MB)

MP3: pjevanje zbora (2 min, 1,37 MB)

MP3: čestitka nadbiskupa (5,04 min, 3,48 MB)

dr don Marin Škarica vodio je program tijekom misnog slavlja posvete oltara

POSVETA  NOVOG OLTARA,  BLAGOSLOV NOVE KRSTIONICE I AMBONA I 

OTVARANJE KAPELE PRESVETOG SAKRAMENTA

Vid, 18. veljače  2007.g.

 

-Dolazak u procesiji iz župne kuće. Nadbiskup ide k sjedalu i početak obreda,

Nadbiskup: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Narod: Amen.

Nadbiskup: Milost i mir svima vama u svetoj Crkvi Božjoj!

N.: I s duhom tvojim!

              

-Na početku nadbiskupa pozdravlja jedna djevojka..

 

Uvod u obred (don Marin):

 >>Preuzvišeni oče nadbiskupe, poštovani uzvanici i gosti, dragi župljani Vida! Danas ćemo posvetiti novi oltar, blagosloviti novu krstionicu i ambon i otvoriti uređenu kapelu Presvetog sakramenta u ovoj posve obnovljenoj župnoj crkvi  Gospe od snijega. Želim kratko uvesti u ovu svečanost.

Današnja župa Vid, na mjestu stare Narone, osnovana je u 18. stoljeću poslije doseljenja novog stanovništva na desnu stranu Neretve. Ova župna crkva Gospe Snježne – odnosno Ledene, sagrađena je od tesanog kamena na vrhu brežuljka, na mjestu akropole nekadašnjeg grada Narone. Ona je treća po redu na ovome mjestu. Prva crkva Svete Marije postojala je prije dolaska Turaka, a 1434. spominje se da joj je potrebna obnova, što znači da je sagrađena znatno prije te godine. Nju su srušili Turci u drugoj polovici 15. stoljeća. Na istome mjestu je krajem 17. stoljeća podignuta druga manja i neugledna crkva. Kako se stanovništvo Vida stalno povećavalo, godine 1901. župnik don Josip Damić i župljani odlučili su tu crkvu srušiti i podignuti veću. Crkva je bila srušena, ali je trebalo čekati dugo da bi se podigla nova današnja crkva. Tek 1935. godine biskup Bonefačić blagoslovio je temeljni kamen nove crkve. Do Drugog svjetskog rata bili su postavljeni temelji i podignuti dijelovi zidova. To je započeto za don Serafina Puratića, a nastavljeno za don Vinka Buble. Crkva je s apsidom duga 26 i široka 12 metara. Poslije rata radovi su nastavljeni za župnika don Ante Vojnovića, kad su velikim dijelom podignuti zidove te betonski stupovi koji su povezani armirano betonskim vijencem, ozidane su i dvije sakristije i pokrivena apsida. Radovi na pokrivanju i uređenju crkve nastavljeni su za župnika don Mate Selaka, kad je crkva bila pokrivena 1961. i posvećena 1. svibnja 1965. godine. Betonski zvonik pored crkve, visok 27 metara, podignut je za župnika don Pavla Banića 1973., a kamenom je obložen za župnika don Jure Marasović 1989. godine i tada je stavljen betonski krov na cijelu crkvu. Strop je bio na betonskim gredicama i prijetila mu je opasnost rušenja, pa je 2000. godine uklonjen za župnika don Stanka Vrnoge.

            Don Stanko se prihvatio i drugih radova na obnovi crkvenih objekata. U ovo vrijeme je preuređena župna kuća i sagrađen je novi pastoralni centar na kat 14+12 metara, s dvoranama u prizemlju i stambenim prostorom na katu. Nanovo je obojana crkvu svetog Ivana Krstitelja u Prudu izvana i iznutra, te iskopana dvorana za vjeronauk ispod te crkve.. Najvažniji rad u ovo vrijeme jest temeljita obnova unutrašnjosti ove župne crkve. Postavljen je novi strop prema nacrtu arhitekta g. Nikole Brbora. Ostalo uređenje unutrašnjosti napravljeno je prema prijedlogu Nadbiskupijskog vijeća za liturgiju, glazbu i umjetnost, a oltar, krstionica, ambon i postolja za svetohranište i kipove izrađeni su prema nacrtu akademskog slikara fra Branka Ante Periše, koji je član ovoga našeg liturgijskog vijeća. Postavljen je i novi pod, crkva nanovo obojena, svetište spušteno na niže, uređena kapela Presvetog sakramenta. Radove je izvelo Klesarsko poduzeće ”Forma” iz Zakučca, vlasništvo gospodina Ante Bogdanovića. Ove radove dijelom je pomogla Nadbiskupija, ali daleko najveći dio rada i novca dali su spremno zauzeti župljani ove župe... O tome će na kraju progovoriti župnik. Vidimo da je uređenje crkva veoma uspjelo i da je i ona sada jedna od ljepših seoskih crkava naše nadbiskupije.

           Sada će započeti euharistijski slavlje u kojem će naš splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. dr. Marin Barišić blagosloviti krstionicu i ambon i posvetiti oltar i na kraju otvoriti kapelu Presvetog sakramenta. Nastojmo u ovom svetom činu sudjelovati dostojanstveno, pobožno i molitveno.

          Ovo slavlje nam je prigoda da posvijestimo važnost crkve kao građevine za duhovni rast nas vjernika, kao Kristova mističnoga Tijela, koji se okupljamo u ovoj i svakoj crkvi oko Njegova oltara, da bismo po krštenju bili obdareni Božjom milošću, primali sakramente, posebno slavili svetu misu, te tako hranjeni Božjom riječju i euharistijom svi postali i bili živi Božji hram. Ovo je stoga trenutak molitve i zahvale, veličanja Boga i našeg učvršćenja u vjeri.

           Posveta crkve obavlja se već od kršćanske starine. Čuli smo da je ova crkva posvećena 1. svibnja 1965. godine. Zato danas posvećujemo samo novi oltar.

 

BLAGOSLOV VODE I ŠKROPLJENJE

 Nadbiskup najprije blagoslivlje novu krstionicu i vodu njoj, pa tom vodom škropi vjernike i novi oltar u znak spomena našega krštenja. Posvećena je voda znak svete kupelji kojom smo u Kristu oprani od grijeha i postali udovi Kristova tijela i živi hram Duha Svetoga. Kod krštenja djeteta trebala bi sudjelovati cijela župna zajednica vjernika, zato krstionica mora imati prikladno i vidljivo mjesto u svakoj župnoj crkvi.

 Nadbiskup priđe krsnom zdencu te  započne molitvu blagoslova vode:

 Draga braćo i sestre! Puni radosti sakupili smo se ovdje, da slavljenjem Gospodinove žrtve, posvetimo novi oltar te blagoslovimo ambon i krstionicu. Pobožno se pridružimo ovim svetim obredima: s vjerom slušajmo Božju riječ, s radošću se pričestimo kod stola Gospodnjega

i svetom nadom ohrabrimo srce. Sabrani uz oltar, pristupimo Kristu, živom kamenu;  u njemu i mi rastemo u sveti hram.

No najprije, braćo i sestre, blagoslovimo molitvom Crkve ovaj studenac

da se njegovom vodom, po daru Duha Svetoga, ulije snaga posvećenja.

Njome ćemo se poškropiti u znak pokore i u spomen krštenja,

njome će se novi oprati žrtvenik.  Zato ponizno zamolimo Boga Oca

da u našoj zajednici štiti kršćansku vjeru i njeguje slogu srdaca.

Jer krsni se izvor uistinu otvara tek kad se čovjekovo uho otvori riječi Božjoj.

(Molitva u šutnji)

Bože, stvoritelju svijeta i Oče svih ljudi!  Dolikuje da te veličamo zahvalnim pohvalama što nam dopuštaš da svečanim obredom tvoje Crkve otvorimo ovaj studenac spasenja.  Ovdje se ljudima otvaraju vrata duhovnoga života i onima kojima su vrata raja bila zatvorena

otvaraju se vrata Crkve. Kupelj je pripravljena da oni koje je stari grijeh okaljao u novom pranju postanu čisti i bijeli. Ovdje se otvara vir

da njegov vrtlog proguta grijeh te niknu mladice novih kreposti.

Iz Kristova boka novo vrelo šiklja, a njegovi sokovi prenose u život vječni one koji ih piju. Svjetiljka vjere odavle širi svetu svjetlost

koja raspršuje tamu duša, a preporođenima otvara nebesa.

Ovdje se vjernici, uronjeni u vodu, združuju s Kristovom smrću

i s njim ustaju na novi život. Podaj, Gospodine, da naraštaji koji se iz ovoga studenca budu rodili, djelom izvršuju što vjerom obećavaju,

a ono što po tvojoj milosti ovdje započeše biti, neka i životom očituju.

Stoga molimo, pošalji Gospodine u ovu vodu plodonosni dah Duha Svetoga i + posveti je: kad poškropi nas i novi oltar, to nek bude znak svete kupelji što nas u Kristu opra i učini duhovnim žrtvenikom.

Daj nam da sa svom braćom,  što budu oko ovog oltara slavili kršćanska otajstva, stignemo u nebeski grad Jeruzalem.

Po Kristu Gospodinu našemu.

 

 Nakon blagoslova nadbiskup škropi tom vodom vjernike i oltar...

 

Nadbiskup: Slava Bogu na visini

SLUŽBA RIJEČI

 Sada slijed drugi dio Bogoslužja – služba riječi. Nadbiskup blagosivlja novi ambon. Ambon je stol Božje riječi, s kojeg se svečano naviješta radosna evanđeoska vijest, to jest on je mjesto s kojega se redovito čitaju misna čitanja i propovijeda u crkvi, a obično stoji uz desnu stranu oltara. U euharistijskom slavlju imamo dva stola, ambon na kome nam se lomi i daje Krist Božja Riječ, i oltar na kome se hranimo Kristovim tijelom. Tako, poput oltara, i ambon postaje srce i centar okupljene kršćanske zajednice. Zato i  ambon, poput oltara, treba biti kameni, u blizini oltara, da vjernici mogu dobro i vidjeti i čuti one koji naviještaju i tumače Božju riječ.

 Nadbiskup stojeći primi Knjigu misnih čitanja, pokaže je narodu i govori:

 Bože, ti si se udostojao pozvati ljude iz tame u svoje divno svjetlo.

Dolikuje da ti zahvaljujemo što nas neprestano hraniš slatkom hranom svoje riječi te nas u ovoj crkvi stalno podsjećaš na čudesni tvoj nauk.

Molimo te, Gospodine, neka ovdje u našim ušima odjekuje glas tvoga Sina, da ono na što nas Duh Sveti potiče vjerno izvršujemo i ne budemo samo slušatelji tvoje riječi, nego i gorljivi izvršitelji. Neka nam ovdje vjesnici tvoje riječi pokazuju putove života, da njima radosno hodimo

te slijedimo Krista Gospodina i postignemo vječni život.

Po Kristu Gospodinu našemu.

 Slijede prigodna misna čitanja.

 

- HOMILIJA o. nadbiskupa

 

Umjesto Vjerovanja obavit ćemo ispovijest naše vjere i tako obnoviti naša krsna obećanja. Nadbiskup pita u množini: ”Vjerujete li...” – Odgovaramo u prvom livu jednine: ”Vjerujem!” Učinimo to iz srca, glasno!

 

ISPOVIJEST VJERE

 A sada, braćo i sestre, sjetite se vjere što je svi zajedno ispovijedamo. Vođeni milošću Duha Svetoga tu vjeru danomice potvrđujte.

 Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje?

 Svi: Vjerujem

 Vjerujete li u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je rođen od Marije Djevice, trpio i bio pokopan, koji je od mrtvih uskrsnuo i sjedi zdesna Ocu?

 Svi: Vjerujem

 Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni?

 Svi: Vjerujem

 Ovo je vjera naša. Ovo je vjera Crkve. Njom se dičimo, nju ispovijedamo u Kristu Isusu, Gospodinu našemu

 Svi: Amen

 

POSVETA OLTARA

 Prije središnjega dijela posvete oltara, tj. posvetne molitve i pomazanja svetim uljem krizme, pjevju se Litanije svih svetih da nas Božji ugodnici zagovaraju pred nebeskim Ocem da mi vjernici budemo istinski duhovni hram. Litanije pjevaju dva bogoslova. Na zazive ćemo odgovarati pjevanjem.  

 

Nadbiskup će nas pozvati na molitvu litanija:

Nadbiskup: Draga braćo! Neka se naše molbe vinu k Bogu, Ocu  svemogućem, po Isusu Kristu, s kojim su združeni svi sveci kao dionici njegove muke i uzvanici kod njegova stola.

 

Litanije svih svetih...

Po završetku litanija nadbiskup moli završnu molitvu.

 

 

 

POSVETNA MOLITVA i MAZANJE OLTARA SVETIM ULJEM KRIZME        

                        

Slijedi središnji dio obreda posvete oltara. Oltar je središte i srce crkve i bitni element za slavljenje euharistije; on je stol za euharistijsku gozbu i žrtvu, on je žrtveni posvećeni kamen i simbol Isusa Krist. Oltar je centar kršćanske zajednice, koja se okuplja slaviti euharistiju i druge sakramente. Zato oltar predstavlja Krista, koji u žrtvi križa postaje i žrtva i oltar i svećenik i hrana spasenja za nas ljude. Oltar je i Gospodnji stol i središte zahvaljivanja. Na oltaru iz Krista, duhovne stijene, izviru rijeke žive vode Božje milosti, koje napajaju vjernike Božjim Duhom. Zato, prema odredbama II. Vatikanskog sabora, oltar je potrebno tako smjestiti i urediti da bi se uvijek jasno vidjelo da je on znak i simbol Isusa Krista, da je on središte okupljenih vjernika i mjesto gdje se vrše svete tajne, pa mu stoga dugujemo najveće poštovanje. Stoga se oltar posvećuje i pomazuje svetim uljem krizme.

 Sad će nadbiskup najprije moliti posvetnu molitvu u kojoj veliča i blagoslivlje Boga, jer je u Kristu, koji je sama sebe prinio Ocu za čistu žrtvu, ispunio slike Staroga zavjeta. Ujedno moli Gospodina da posveti ovaj  oltar za Kristovu žrtvu, da bi se oko njega okupljali vjernici, s njega hranili Kristovim tijelom i krvlju i tako rasli i vjeri i ljubavi. Nakon posvetne molitve nadbiskup će pomazati cijeli oltar uljem svete krizme, kojim smo mi pomazani kod krštenja i krizme, te svećenici i biskupi kod svetog ređenja.

pomazanje oltara pomazanje oltara

Nadbiskup će moliti da po tom pomazanju oltar bude vidljivi znak Kristova otajstva. U ovom svetom času današnjega slavlja, i mi ćemo stojeći, u potpunoj tišini pridružiti se našom osobnom molitvom.

 Nadbiskup raširenih ruku moli posvetnu molitvu:

                                                          

Kađenje oltara i vjernika

 Hram Božji je hram molitve, a mi bismo željeli da se poput kâda naše molitve uzdižu Bogu. U tom duhu, nadbiskup će staviti na oltar žar i na njega tamjan, blagosloviti ga i pokaditi oltar, a zatim će jedan od svećenika pokaditi nadbiskupa, a potom će proći kroz crkvu i pokaditi sve nas u  crkvi.

 

Tamjan se na oltaru sažiže zato da se označi kako Kristova žrtva, što se u otajstvu nastavlja, uzlazi k Bogu na ugodan miomiris; a i zato da se pokaže kako molitve vjernika stižu ugodne i mile sve do prijestolja Božjega.

 

Pokrivanje i rasvjtljenje oltara

 Sada se posvećeni oltar pokrije oltarnikom, postave se svijeće, cvijeće, svečano se osvijetli i tako pripremiti za sv. misu.

Nadbiskup će riječima molitve predati župniku upaljenu svijeću, koja je znak Krista koji je "svjetlo na prosvjetljenje naroda" i čijim sjajem odsijeva Crkva, a župnik će tom svijećom upaliti svijeće na svijećnjacima, a upalit će se i svjetla oko oltara, da bi on zasjao u svem svjetlu.

 S ovim je činom završio obred posvete crkve, a sveta se misa nastavlja prinosom kruha i vina za euharistijsko slavlje...

 

Otvaranje kapele Presvetog sakramenta

 Slijedi otvaranje novouređene kapele Presvetog sakramenta. Poslije pričesti posuda s Presvetim sakramentom ostavi se na oltaru. Nadbiskup pođe do sjedala te se svi stojeći na nogama neko vrijeme mole u šutnji. Zatim nadbiskup moli popričesnu molitvu  mise.

          Nakon ove molitve nadbiskup se vraća k oltaru, klekne i pokadi Presveti sakrament. Stavi naplećnjak, uzme posudu u ruke, pokrivenu naplećnjakom; složi se ophod, kojim se, na čelu s križonošom, Presveti sakrament nosi u kapelu pohrane, uz pratnju svijeća i tamjana. Ophod prati pjevanje euharistijske pjesme: Klanjam ti se smjerno...

            Kad ophod dođe u kapelu pohrane, nadbiskup polaže posudu u svetohranište, ali mu vratašca ostanu otvorena; tada stavlja tamjan, klekne i pokadi Presveti sakrament. Zatim, pošto su svi kroz neko vrijeme u šutnji molili, župnik zatvori vratašca svetohraništa; pali se svjetiljka koja će trajno gorjeti pred Presvetim sakramentom.

            Ophod se kraćim putem vraća u prezbiterij, ide se k sjedalima. Svi sjednu.   

        

Riječ zahvale drži župnik don Stanko Vrnoga..... >>> TEKST

 

 

Don Marin:

            Dopustite mi da ja i na kraju uputim nekoliko riječi: Hvala Bogu na ovome danu. Don Stanko je uputio zahvale onima kojima je trebao. Nedostaje još jedna zahvala. To je zahvala vrijednom i zauzetom župniku don Stanku. Želim tu zahvalu ja izreći. Mada će njemu i nadbiskup zahvaliti za njegov rad i trud.  Don Stanko je već u godinama, kao i ja, jer smo vršnjaci, ipak se  zauzeto uhvatio velikih poslova. Da nije bilo njega od svega ovoga bi bilo malo ili ništa. Zato Tebi, dragi don Stanko, ja u ime svih onih koji se danas raduju, što je ova velika crkva ovako lijepo uređena, od srca zahvaljujem što si se s mnogo truda i ljubavi prihvatio obnove i preuređenja najprije župne kuće, što si sagradio pastoralni centar, obnovio crkvu u Prudu i lijepo i temeljito preuredio i dotjerao ovu župnu crkvu. Sve ovo što si učinio, može Ti biti ponos i budit će u budućim naraštajima ovoga ponosnog i starodrevnog Vida drago sjećanje na Tebe i zahvalnost Tebi – što si sve ovo poduzeo i doveo kraju. Dao Bog da ostvariš i unaprijed ono što si već zamislio. Neka Te Bog, po zagovoru Gospe Ledene, obilato za sve nagradi!   

 

Tako smo došli do kraja ovog svetog misnog slavlja i obreda posvete oltara i blagoslova krstionice i ambona i otvaranja kapele Presvetog sakramenta. Nadbiskup će uputiti riječ zahvale i udijeliti svoj svečani blagoslov...  Provedimo ovaj dan u radosti i zahvalnosti...

 

Na kraju je pročitan tekst Bule o posveti oltara čiji se jedan primjerak čuva u arhivu nadbiskupije, jedan u župnom uredu, tekst i slika uskoro.

 

 
  na vrh