->  Župa Vid -> Župni ured >>>  2007: zahvala župnika

 

Župnik don Stanko Vrnoga na kraju posvete oltara u župnoj crkvi 18.2.2007.godine:

 

ZAHVALA

            Oče nadbiskupe i svi dragi gosti!

            Neobično mi je drago, da mogu sada, na kraju današnje svečanosti, reći HVALA!  Da smo mi sada ovdje, ovako okupljeni, zaslužni  su mnogi. Svatko na svoj način.

            Nekoliko puta sam rekao župljanima,  a sada to ponavljam svima vama: «Nisam ni sanjao, da ćemo prošlu godinu, u našoj župi, i u crkvi sv. Ivana u Prudu, i ovdje  u župnoj crkvi, učiniti ovoliko posla». Da je ovoliko učinjeno, zaslužni su u prvom redu ovi ovdje pred vama, nazočni u ove tri crkvene lađe. Najprije njima svima ide HVALA! Svakome od njih na svoj način. Kad je netko od njih donio 200,00 kn, pa se ispričavao da mu je neugodno što je malo, uvijek sam odgovarao: «Nije malo! Svaka pomoć je pomoć. Netko će pomoći novcem, netko molitvom, a netko radom. Sve je to vrijedno i svakome hvala! Tko želi pomoći, ako nema novaca neka izmoli «Zdravo Mariju», pa će Bog naći načina, da se ovo što želimo uraditi, uradi!» Na takav način smo radili sve što smo radili.

            Kad smo, prije nekoliko godina, počeli graditi pastoralni centar, na kraju mise, u nedjelju pred Božić, sam rekao: «Temelji su naliveni, izolacija stavljena, imamo blokove, pržinu i cement, kad bi sutra došlo 15 majstora i 15 pomoćnika mogli bismo sutra ozidati zidove!»  I sutra je došlo   15 majstora i 14 pomoćnika i svi zidovi, vanjski i nutarnji pregradni, su bili ozidani – do tarace! Na isti način je rađena elektroinstalacija, voda i ostali majstorski poslovi.

            A novac! Novac se skupljao, doslovno, po onoj narodnoj : «Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača!» I drugih godina, a posebno ovu godinu, uz osobne darove, kad se organizirao nogometni turnir, maškare, maraton lađa…što bi organizatorima ostalo novca, davali su ga za radove u župi. U Prudu su, na blagdan sv. Ivana apostola,  organizirali večer pjesme, a novac je unaprijed bio namijenjen za troškove radova u župnoj crkvi. Čista prihoda je bilo 7.040,00 kn. U prošlu nedjelu sam samo napomenuo da bi trebalo očistiti teren oko crkve, pastoralnog centra i župne kuće, a jedna osoba iza mise dolazi u sakristiju smije se i govori: «Mi smo se već ogovorile kada ćemo čistiti.» I dva popodneva je došlo po dvadesetak osoba.  Zar nisu zaslužili, da se sve ovo zapiše za buduće naraštaje i da im se javno rekne HVALA!

            U lipnju smo bili odlučili zaustaviti radove, a bio je uređen samo prostor oko oltara, bez oltara, ambona, krstionice…Nestalo je novaca. Tada su uskočili neki iz župe i Nadbiskupija sa 100.000,00 kn. – Kolega don Marin Škarica me upozorio, kad se budem zahvaljivao da ne spominjem imena i da ne govorim dugo. Poslušat ću ga. – Ipak ne mogu ne spomenut jedno ime, koje nije ničim vezano ni uz našu župu ni uz Neretvu. Nije imao nikakva razloga da nam izađe u susret. To je ime gosp. Ante Bogdanovića. On je sa svojim ljudima, sve što je od kamena postavljeno, izradio i postavio. Kad smo odlučili u lipnju zaustaviti radove, on je rekao: «Ne! Mi ćemo uraditi sve, a Vi ćete platiti kad budete mogli!» Meni je bilo neugodno, jer u svom životu tako nisam nikad radio. On je, sve što je u crkvi od kamena urađeno, uradio sa svojim ljudima uradio. Da on nije tako postupio sad mi ne bismo bili ovdje. Od srca mu hvala!

            Hvala inžinjerima, liturgičarima, slikarima, svima koji su pravili nacrte, određivali oblike i boje, savjetovali i nadgledali radove. Hvala majstorima koji su izvodili radove i radnicima koji su radili.

            Hvala kolegama, bivšim župnicima, svećenicima i sestrama iz župe što su danas s nama, jer je ljepše vidjeti nas ovako zajedno.           

            Hvala članovima župnog pastoralnog vijeća koji su dobar dio tereta iznijeli na svojim leđima. Hvala pjevačima, zboru i Maji koja ih je vježbala. Oni su ovo slavlje svojim trudom i glasom uzveličali. A posebno opet moram zahvaliti: članovima župnog pastoralnog vijeća, pjevačima, onima koji su čistili i još nekim osobama za ovo što će sada slijediti u dvorani – za ručak. I ručak ide u dio ovoga slavlja. Oni su to sve organizirali, darovali i spremili. Ja se o ničemu nisam morao brinuti.

            Na kraju hvala ocu nadbiskupu koji je došao, posvetio oltar i blagoslovio što je trebalo blagosloviti. Svaka župa je njegova župa i u svakoj župi je on kao u svojoj kući. On je zapravo pravi župnik svake župe, a mi, koje se obično naziva župnicima, smo samo biskupovi delegati ili zamjenici.  Mi ga uvijek tako primamo i želim da se tako kod nas uvijek osjeća. I danas! 

Oče nadbiskupe, još jednom HVALA!

Na kraju još Bogu hvala na ovako lijepom danu!!!

 

 
  na vrh