Nakon dugogodišnje tradicije ove godine nema organiziranih pokladnih događanja. Na ovim stranicama vodi se polemika između zagovornika Pilićare i Mačkara, ma to su dvije različite stvari. Pilićaru ne treba spominjati u kontekstu Mačkara  to je zabava za sebe bez obzira jeli bal pod maskama ili ne.

Pokladne svečanosti u našem mistu tradicionalno su trajale od Malih poklada do dan uoči čiste sride. Krnjeval bi se radija i misecima prije, pisala ostavština, suđenje a sam krnjo iznosija bi se na male poklade točno u ponoći. Svaku večer od tada do završnih cijelo selo je bilo u pokretu,  namačkarani obilazili su jedni druge  čak su se znali ljutiti oni u kojih tu večer nije niko bija. Na velike poklade  mjesni Veliki mačkari u koordinaciji sa prudskim obilazili su Prud a poslije se vraćali u Vid obaviti suđenje, pročitati ostavštinu i izvršiti presudu. Cijeli dan se na rivi kuhalo, jelo, pilo, balalo a OVE GODINE NIŠTA!

Smjena generacija u organizacijskom smislu učinila je svoje ali ne samo ona, ne možemo svaliti krivicu samo na mlade jer zadnjih nekoliko godina sve manje je namačkaranih bilo kroz misto, nekako se stvarala klima  ko se mačkara on je „seljak“ pa i na maskembal dođe njih pet šest sa nekakvom maskom i to bez ikakva smisla. Mačkarom se nemožeš smatrat obukavši ćaćino odijelo ili maskirnu odoru, u masku treba uložiti u svakom pogledu. Nadajmo se da će ova posna  mačkarska godina doprinjeti buđenju svijesti u očuvanju tradicijskih vrijednosti ovog mista, pa  svu našu budućnost gradimo na ostacima nečeg starog  a i mačkari su naša starina. Na svima  nama je obveza tu tradiciju baštiniti i ostaviti pokoljenjima koja dolaze.

Šetajući danas kroz misto naletio sam na ekipu koja u nedostaku seoskog mačkarskog kotla i uštipaka sami sebi to osigurala. To je dokaz da je za  mačkare  potrebana samo čvrsta volja sve drugo nije problem.  Nemojte se više prepirati Pilićara ili Mačkare!

Pilićara je bila i ostala a Mačkara nema u tome je problem!