Katolički vjernici danas slave blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo ili blagdan Velike Gospe koji je uz Božić, Uskrs i Tjelovo državni i vjerski blagdan u RH. Na ovaj dan slavimo Marijino uznesenje na nebo tj. da je BD Marija dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Jutros u 8 sati u Vidu je bila sveta misa a veliki broj vjernika tradicionalno, što pješice, što vozilima hodočasti do Velikog Prologa (30 km) kod Vrgorca gdje je najbliže svetište Velike Gospe. Najveće svetište Velike Gospe u ovom dijelu države je svetište Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju (koje ove godine slavi 300-tu obljetnicu) i gdje se ovih dana očekuje preko 100 000 hodočasnika ne samo iz Hrvatske nego i BiH. Jutros smo u Velikom Prologu zatekli dosta naših župljana. Mnogi su mogli uočiti promjene u crkvi kao što je bilo zadnjih četiri godine. Župnik don Davor Bilandžić (od prekosutra župnik u župi sv. Nikole u Metkoviću) uložio je mnogo truda na uređenju crkve a samo nekoliko dana prije dana zaštitnice župe i njegovog odlaska  završena je velika stropna slika rad akademika Vladimira Čilića koji je svojim prethodnim radovima doprinio potpuno novom ugođaju u  crkvi. U uređenju crkve sudjelovali su i naši župljani ponajviše  Jure Marušić-Pela koji je odradio mnoge radnje od prvih dana obnove  te obrtnik Marko Marušić sa sinovima Ivanom i Hrvojem i  djelatnicima.

Iz Svetoga pisma ne znamo ništa o Marijinoj smrti. Niti jednim retkom nije zabilježen taj događaj u Božjoj Objavi. Iz toga neki teolozi zaključuju da Marija i nije umrla, nego ju je Bog, nakon određenog broja godina koje je proživjela na zemlji, s tijelom i dušom uzeo u nebesku slavu. Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslije Isusova Uzašašća živjela na zemlji još 25 godina i navršila 72 godine života. Neko vrijeme živjela je u Jeruzalemu, a onda je sveti Ivan apostol odveo u Efez. Život je provodila u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na ustrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.

Povijesni korijen ove svetkovine je posveta crkve u čast Majci Isusovoj u Jeruzalemu koja se slavila 15. kolovoza od sredine V. stoljeća. Bizantski car Mauricije (582. do 602) protegnuo je taj blagdan kao obavezan u cijelom svome carstvu i kršćani Istoka nazvali su ga Usnuće BDM (Koimesis) u smislu smrti kao rođendana za vječni život. Kršćani Rima slavili su “Rođendan svete Marije” (Natale) s istim duhovnim sadržajem na isti dan od sredine VII. stoljeća. U Gregorijanskom sakramentaru pape Hadrijana I (772-795) ovaj se blagdan zve “Uznesenje svete Marije” a u misnoj molitvi istaknuta je vjera da Isusova Majka jest završila tok zemaljskog života, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika.

Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Uznesena je i jer je bezgriješna djevičanska Majka, te da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje, a onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše.Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po Kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zemlji i onih u čistilištu.