Draga učiteljice,

teško je pronaći riječi kojima bismo mogli dovoljno zahvaliti za sve što ste tijekom ovih 23 godine dali našoj školi u Vidu, učenicima i svima koji su imali sreću upoznati Vas. Kroz sve te godine bili ste mnogo više od učiteljice – bili ste oslonac, podrška, topla riječ, osmijeh koji ohrabruje i osoba koja je ostavljala trag u svakom dječjem srcu.

Posebno smo zahvalni što ste baš ovu godinu proveli uz naše prvašiće, vodeći ih kroz njihove prve školske dane. Uz Vas su naučili prva slova i brojeve, ali još važnije – naučili su što znače dobrota, strpljenje, poštovanje i vjera u sebe. Svojom toplinom i ljubavlju učinili ste da škola za njih postane mjesto sigurnosti, radosti i lijepih uspomena koje će nositi cijeli život. Vaša najbolja generacija kako ste ih uvijek zvali naučila je od vas puno toga. Zahvaljujući vama,znaju da vrijede,da je uredu pogriješiti i pokušati ponovo,da je dobro pitati,a još bolje pomagati. Hrabrost nešto što raste kad ih netko vidi i ohrabri,baš kao što ste vi radili.

Nije lako oprostiti se od osobe koja je toliko godina bila dio ove škole i toliko generacija ispratila na njihovom putu odrastanja. Iza Vas ne ostaju samo dnevnici, učionice i školske klupe, nego nebrojene uspomene, zagrljaji, dječji osmijesi i zahvalnost svih nas koji smo imali priliku biti dio Vašeg puta.

Hvala Vam za svaku riječ ohrabrenja, za svako dodatno vrijeme koje ste posvetili djeci, za svaki trenutak kada ste vjerovali u njih i učili ih da mogu više nego što misle. Takvi ljudi se ne zaboravljaju.

Od srca Vam želimo da novo poglavlje života donese mnogo zdravlja, mira, sreće i vremena za sve ono što možda do sada niste stigli. Neka Vas prate ljubav i zahvalnost svih generacija učenika kojima ste bili učiteljica, jer Vaš trud i dobrota ostaju zauvijek dio ove škole.

Posebno u ovim malim,ali velikim srcima Dore, Ivana, Pie, Mateja, Adrijana, Lucije i Josipa.

Hvala Vam na svemu i sretna mirovina. (roditelji)