List Župe Gospe Snježne-Broj 8-Misije u Bugarskoj

-> List župe -> Broj 8 >>> Otajstva rasta

OTAJSTVA RASTA

Skroviti život Isusa Krista

Našega nekadašnjega župnika, don Antu Vojnovića, susreo sam u Solinu na Manastirinama, blizu groba sv. Duje zaštitnika naše Splitsko-Makarske nadbiskupije. Čim smo se pozdravili odmah je upitao:

- Hoćeš li mi nešto u župnom listu tiskati?

- Kako ne! Odgovorio sam.

Iz razgovora sa don Antom sam saznao, da on svaki dan moli za svoje bivše župljane. Molitvu želi staviti na srce i svima nama. Dobro je, da netko za nas moli, ali je još bolje kad mi molimo sami za sebe. Osobito mu je na srcu molitva krunice. Krunica se posebno lako i zanimljivo moli, ako, dok molimo pojedine desetke razmišljamo o pojedinim zgodama iz života Isusova. Zgode iz života Isusova su raznovrsne. Mogu biti radosne, žalosne ili slavne. Tako možemo krunicu moliti pod različitim vidicima. Don Ante posebno rado moli krunicu razmišljajući o zgodama iz skrovitog života Isusova. On za nas tako moli krunicu, pa predlaže, da bismo je i mi molili sami za sebe, posebno da molimo za mlade, koji su u napasti da povjeruju lažnoj propagandi, kako život žrtve i običnog dnevnog života ne vrijedi mnogo. Naš život vrijedi onoliko koliko vrijedi u Božjim očima. Isus je proveo najduži dio svoga života u radionici sa sv. Josipom. Tu se spremao za svoju zadaću radi koje je postao čovjekom. Tko bi mogao i pomisliti, da sudbina čitavoga ljudskoga roda ima veze sa tesarskom radionicom! Svaki pošteni posao je u očima Božjim vrijedan.

Evo otajstava o kojima don Ante razmišlja dok za nas moli:

1. Nakon poklona svetih Mudraca s Istoka, Sveta Obitelj noću bježi iz Betlehema u Egipat, gdje u progonstvu i tuđini Isus raste u pobožnosti sa Djevicom Marijom i svetim Josipom. A nas potiče, da napredujemo u vjeri i ćudorednom odgoju od svoga ranoga djetinjstva.

2.Povratkom u domovinu, u Nazaret, Isus u školi Marije Bogorodice raste u milosti i dobi pred Bogom i ljudima, da i mi u toj školi već od rana rastemo u mudrosti, pobožnosti i staleškoj čistoći te ljubavi prema Bogu.

3. U tesarskoj radionici svetog Josipa, pod Marijinim pogledom, Isus uči i radi do Josipove blažene smrti, te raste u požrtvovnosti, da i mi rastemo u pouzdanju u Oca nebeskoga i djelotvornoj ljubavi prema bližnjima.

4. Uz Majku Mariju Isus nastavlja tesarski posao do svoga javnoga djelovanja i raste u savršenstvu, te nas potiče, da savjesno vršimo dužnosti svoga zvanja i tako rastemo do punine kršćanskih kreposti.

5. Uz zagovor Marijin i svetoga Josipa po Isusu Kristu na Zemlji raste sveta Crkva – Otajstveno tijelo Kristovo – od križa, Uskrsa, Uzašašća i Duhova sve do naše proslave s anđelima i svetima u zajedništvu Presvetoga Trojstva kroz sretnu vječnost.

Split, početak Korizme 2004. godine. Sve vas, moji bivši župljani, pozdravljam i molim za vas.

Vaš don Ante Vojnović

*******************

Don Anti hvala na molitvama za nas. Hvala i na lijepom savjetu. Molitva treba biti sastavni dio našega života. Kao što je zrak potreban našim plućima da bismo mogli živjeti, tako je i molitva potrebna da bismo mogli živjeti kao djeca Oca nebeskoga. Molitva je hrana naše duše. Ona je vez koji nas na poseban način povezuje s Bogom. Duhovni pisci lijepo kažu, da je molitva razgovor s Bogom.

Čujmo što Isus govori o molitvi: «Molite i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se. Ili, ima li tko među vama, tko bi svome sinu, ako bi ga zamolio za kruh, pružio kamen, ili, ako bi zamolio za ribu, pružio mu zmiju? Dakle: ako vi, premda ste zli, možete svojoj djeci davati dobre darove, koliko će više vaš nebeski Otac dati dobra onima koji ga mole?» (Mt 7, 7-11)

Ne znam, da li smo ikada u svom životu, o ovim Isusovim riječima, ozbiljno razmišljali? Kad je Isus govorio, on se nije šalio. Sigurno nam nije ni prašinu bacao u oči, niti nam je maglu prodavao. Isus o molitvi govori ozbiljno. Govori nam kako bismo veliko pouzdanje morali imati u Oca nebeskoga. Mi možda nemamo ovakvo iskustvo ni o molitvi ni o Ocu nebeskome. Onda nešto nije u redu sa našom molitvom. Pogledajmo na što nas Isus upozorava, kad idemo moliti, kakva bi naša molitva morala biti:

- Trebamo biti u miru s Bogom! – «Ne će svaki koji mi govori, Gospodine, Gospodine, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj tko vrši volju moga Oca nebeskoga…»(Mt 7,21)

- Moramo biti u miru sa ljudima. To će reći, da nikome ne smijemo željeti zlo, nego moramo svakome željeti dobro i moliti za svačije vječno spasenje. – «Ako donosiš dar svoj na žrtvenik, i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri sa bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj…» (Mt 5,23)

- Treba moliti u duhu Isusovu! – «Neka moja ne bude, nego tvoja volja!» (Lk 22,42) I: «Tražite najprije kraljevstvo nebesko i pravdu njegovu i sve će vam se ostalo nadodati!» (Lk 12,31)

- Molitva treba biti pouzdana! – «Zašto si posumnjao, malovjerni?» (Mt 14,31)

- Treba misliti na ono što se moli! – «Ne blebećite kao pogani! Misle, da će s mnoštva riječi biti uslišani….» (Mt 6,7)

- Ne smije se Boga zamišljati kao nekog trgovca, pa moliti samo onda kad nam nešto treba. Bog nije trgovac!

Treba se moliti Ocu u ime Isusovo. Zato sve naše molitve, to uvijek čujemo preko svete mise, završavaju: "PO GOSPODINU NAŠEM ISUSU KRISTU SINU TVOME KOJI S TOBOM ŽIVI I KRALJUJE U JEDINSTVU DUHA SVETOGA BOG PO SVE VIJEKE VJEKOVA. AMEN!" Ili još kraće: "PO KRISTU GOSPODINU NAŠEMU. AMEN!"

S.V.

na vrh