Broj 1 - Kako je rođen "Domagoj"

-> List župe -> broj 1 >>> Kako je rođen "Domagoj"

Kako je rođen "Domagoj"

prvi pamflet za prikupljanje novca

Prostor oko crkve Gospe od Snijega u Vidu dugo je godina bio izgrađivan i dotjerivan jer su neki poslovi poput oblaganja zvonika i mijenjanja krova na crkvi bili važniji. Tako je taj posao izgradnje okoliša, meni jako važan, rađen po onoj koliko se može.

kip pod snijegom za vrijeme gradnje

Ipak negdje 1988. stanje je bilo zadovoljavajuće. Stvoren je lijep, velik, ali prazan prostor. Počelo se razmišljati o popuni nekim sadržajem. U tom razmišljanju došao sam na ideju da se tu postavi bista nekog od hrvatskih vladara. Od svih do sada poznatih najprihvatljivijim mi se učinio knez domagoj, posebno zbog titule "PESIMUS CROATORUM DUX "

( NAJGORI KNEZ HRVATA), koju mu podariše hrvatski neprijatelji. A takovo tituliranje kao da je postalo pravilo kroz povijest jer, za mrzitelje našeg naroda, sve što je za nas dobro, ne valja. Osobno sam se u to uvjerio u vremenima nakon gašenja hrvatskog proljeća kada je sustavno ponižavan hrvatski narod.Spomenik Domagoju govori: " o meni su pričali da sam najgori". Ljeti, negdjc 1989., kod zgrade "Razvitak", susreo sam književnika Stjepana Šešelja sa kojim sam razmijenio mišljenje. Već smo ranije posredovanjem njega i Rate Krstičevića, a financiranjem obitciji Pave i pok. Nikole Sršena, za pročelje župne crkve nabavili kip B.D. Marije, rad kiparice Marije Ujević. Stipan i ja smo se složili da jc Domagoj izvrsna ideja. Dogovorili smo se da će on u likovnoj akademiji pronaći čovjeka za realizaciju. Koji mjesec kasnije Stipe je došao u Vid s akademskim kiparem Stipom Skokom. On prihvaća ideju, ali i jedan i drugi, vjerojatno uz prethodni dogovor, predlažu veliki kip, a ne bistu kako sam ja prvotno zamislio. Rekao sam im da župa nije u mogućnosti financirati projekt koji će stajati više od 10 000 DM ( Tada se sve racunalo u markama, buduci je dinar imao jcdnu vrijednost do podne, a drugu od podne). Oni su mi na to ponudili pomoć iz Zagreba. Odlučio sam ono najvažnije, da stvar iznesem u crkvi pred narodom jer ako oni ne prihvate uzalud mi sav trud. To sam i učinio. Veći se dio puka protivio ideji, a tek malobrojni su mi pružili potporu. Kod mnogih se ljudi radilo o tome da uopće msu znali za Domagoja. Kratko sam im objasnio kako je on bio najveći borac za Hrvatsku. Najodlučniji protivnici su tvrdili kako je Domagoj najveći razbojnik, i kako su oni to od ne znam koga čuli. Neki su pak ideju izjednačavali s partizanskim spomenicima. Nakon tog sam išao i u Zagreb ali kao da je sve stalo.

Negdje oko Nove godine 1990. odlučio sam, ili-ili. Preko mise sam pozvao puk da konačno odluči. Povela se žučna rasprava, neki su ljudi nakon mise došli u sakristiju pružiti podršku. Pozvao sam sve koji se slažu s idejom da dodu pred župnu kuću. Pred kuću su došli, Mate Vučić, Pero Boras, Ante Taslak i Vlaho Kešina. Oni su svi dali po 1OO DM priloga i zajedno s župnikom don Jurom Marasovićem činili prvi odbor za izgradnju spomenika knezu Domagoju u Vidu.

S Ratom Krstičevićem u "Hrvatskom književnom listu" pronašli smo crtež glave kneza Domagoja. U Štampariji u Metkoviću tiskali smo prvi listić za prikupljanje priloga za što je najzaslužnija Ivanka Boras, žena Pere, odusevl|eni pobornik za izgradnju spomenika. Za nekoliko mjeseci sakupili smo oko 10 000 DM. Jedan od prvih značajnihdonatora bio je i Zlatko Vitez, vođa glumačke skupine Histriona. Godine 1990. viasti novostvorene Hrvatske države s oduševljenjem prhvaćaju ideju za izgradnju spomenika. Stavra se novi odbor, najprije na razini Metkovića, a kasnije i Zagreba. Na kraju je sve dobro svršilo.

Ovdje bih se prisjetio još jednog, na žalost nemilog, događaja vezanog uz izgradnju kipa. Negdje, 25. 6. 1990. godine pozvani smo u Zagreb gdje se trebala sastati komisija i na stručnom natječaju izabrati verziju spomenika koja će biti postavljena u Vidu. Na put smo pošli ja, Ante Taslak (poginuli branitelj) i Mate Vučić. Ponijeli smo vino, pršut i janje za počastiti prisutne. Pokojni Ante Taslak je tom prigodom na sebi imao majicu s natpisom "HDZ". Znao sam da ćemo na putu za Zagreb proći kroz "nezgodno" područje pa sam ga mislio upozoriti da promjeni majicu, no očekujući kako će mi on odgovoriti da se ja bojim, prešutio sam. Prošli smo Livno i došli u Bosanski Petrovac kad nam je ponestalo goriva. Stali smo naliti gorivo pa sjeli na piće. Tek što smo naručili iz gostionice nam počeše dobacivati: "HDZ", počastit ce vas Duka! Netko udari šakom kroz prozor, a mi put pod noge. Prošli smo Bihać, stali u Slunju kod kolege Pecića i napokon stigli u Zagreb. U Zagrebu je izabran budući spomenik, Domagoj okružen vojnicima, hrvatskim strijelcima.

Don Jure Marasović

na vrh