-> List župe -> Broj 9 >>> Dječiji kutak

DJEČJI KUTAK

Moj anđeo

Svake večeri baka drži krunicu u svojim trudnim i žuljevitim rukama… Boli je koljeno, ali nije joj teško klečati pred malim kipom Djevice Marije u sobi. I onda čujem njezin «ruzarij» koji izgovara polako, ali skrušeno i s puno ljubavi. Očenaš, Zdravomarija, Anđele čuvaru, ispunjavaju našu kuću mirom i vjerom…

Na kraju molitve, baka zahvali Bogu na još jednom danu života i svemu što nam je udijelio. Ona je moj anđeo čuvar koji me voli i hrabri snagom svoje ljubavi. Otkriva mi put istine i vjere kojim ću svoju budućnost učiniti sretnom i život provoditi u praštanju, poštenju i ljubavi prema bližnjemu.

Andrija Petković 7. b

Dušni dan

Došao je dušni dan.

Idemo na groblje

Zapaliti svijeće,

Moliti se Bogu,

Ostaviti cvijeće.

Tako je uvijek

Dušnoga dana,

Jer netko drag

Nije s nama.

Petra Taslak V. c

Boje jeseni

Idem dugom, mokrom ulicom punom žuta, crvena i smeđa lišća. Ono je ispred mene, iza mene. Kamo god se okrenem, samo lišće. Nježna zelena trava uvijek je ujutro rosna. Puše lagani povjetarac i pjeva mi pjesmu o jeseni. Čuje se miris smeđih pečenih kestena. Što se ono žuti na stablima? To su okrugle, žute i slatke dunje.

Antonela Marušić VII. a

Što ti radiš?

Što ja radim, pitaš? Pa, stalno nešto radim; tužno gledam i slušam o ratovima, raznim sukobima, mnogim tužnim događajima i onda se pitam, zašto im je vatra zapalila srca. No, mogu pomoći: između tih dviju vatra moram biti voda, u gladna usta staviti želim kruh, između progona želim biti mirna ruka…

Želim, hoću i činim to, no sve mi se čini kako ne uspijevam zato mi POMOZITE i Vi, pomozite mi!!! Budite čovjek koji uništava zlo, a ne tuđe duše!

Maja Matić VII. a Vid

Moja domovina

Moja domovina je

Najljepša na svijetu

To ću reći svima

Neka cijeli svijet zna

Da je mom srcu mila.

U njoj raste cvijeće

Koje cvjeta svaki dan,

Najljepša je ona na svijetu

To svako dijete zna.

Ona ima plavo more

S tisuću otoka, puno šuma,

Rijeka i brda,

Ma ona je najljepša.

Antea Jurišin IV. r. Vid

Sunce me zove van

Kako mogu biti u miru

Čitav dan,

Kad me sunce zove van.

Zove me da se igram i skakutam,

Zove me da lutam…

Sunce me zove van,

Baš svaki dan!

Uvijek se veselim

I s prijateljima dijelim

Taj divan osjećaj,

Kad je sunčan dan…

Antea Jurišin IV. r. Vid

Vrt moje bake

Na zelenom travnjaku odmarala se moja baka. U daljinu gleda i priča mi o starim danima; kako je nekad kolo igrala i u polju pjevala. Zapitkivala sam je mnogim pitanjima na koje je sa smiješkom odgovarala. Baki je vrt bio uspomena na njezino djetinjstvo. Sada, kad moje bake više nema, u vrtu su zakopane moje i bakine uspomene.

Antea Boras V. b Vid

Susrela sam djevojčicu koja ne vjeruje u Boga

Prolazila sam ulicom i vidjela invalidnu djevojčicu. Bila je blijeda. Jedva je gurala svoja kolica. Pomogla sam joj, i tako smo se upoznale. Kroz naš razgovor tekle su razne teme pa tako i vjera. Ona ne vjeruje u Boga, nije znala za njega. Pričala sam joj dok me ona zadovoljno slušala. Sutradan sam je opet posjetila i donijela joj molitvenik i slike. Bila je presretna i pozvala me da dođem opet sutradan. Ujutro sam došla i ušla u njezinu sobu u kojoj su bila prazna kolica i zidovi na kojima su bile svete slike. Potražila sam je, bila je vani i igrala se. S osmijehom na licu me pozdravila. Začuđeno sam je gledala. Nisam mogla vjerovati svojim očima, a ona mi je samo rekla, kako vjeruje da Bog postoji!!!

Martina Matić IV. r. Vid

na vrh