Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

->  List župe -> Broj 9 >>> Iz života naše župe  stranica 1 / 2

 

Iz života naše župe-1

          20. ožujka 2004.  naš Neretvanski dekanat, zajedno sa Makarskim i Biokovskim dekanatom, hodočastio je na starine Solina. Nadbiskupski ordinarijat u Splitu je učinio raspored, po kojemu su svi dekanati iz naše nadbiskupije trebali hodočastiti na starine Solina. Razlog je bila proslava 1700 godina od mučeništva sv. Dujma, biskupa solinskoga i zaštitnika naše nadbiskupije. Velika godišnjica! Red je bio otići u Solin i svojom nazočnošću dati važnost toj godišnjici. Nismo ni slutili da će biti tako «veselo» od samoga polaska. Čim je autobus došao u Prud, a bilo je 6,45 sati u jutro, vozač nam je kazao kako mu je jedna, od zadnjih četiriju, guma ispuhala te ne smije voziti jer će mu u tom slučaju otići i druga guma, odmah do te. U 7 sati trebali smo poći iz Vida. Pokušao je  skinuti gumu,  ali nije uspio. Vijci zapekli. Treba naći servis za gume. Išli smo u Metković, potražili servis i napokon krenuli u 8,10 sati. S polaskom smo kasnili više od jednoga sata.

            U Vepricu smo napravili stanku, kako bismo pozdravili Gospu, ali i zbog svojih potreba. Kada smo htjeli poći, vozač daje kontakt, ali autobusov motor šuti. Ne daje nikakva glasa. Ne ide mu se. Vozač se muči, traži uzrok, pritišće redom sve tipke,  vicevi padaju sa strane … Nije ni čudo. Ima nas 48 hodočasnika. Nekima takvo što dobro dođe, treba ispucati svoj arsenal viceva. Vozač ne uspijeva riješiti problem. Netko predlaže pogurati autobus. Prijedlog prihvaćen. Uspjelo! Čuje se rad motora. Svečano ulazimo u autobus i dolazimo u Solin. Dolazimo pred oltar s jedne strane, a nadbiskup se sa svećenicima uspinje na podij s druge strane. Točni smo kao švicarski sat!

            Vozač je potražio električara, koji je riješio problem, a mi smo sudjelovali na proslavi. Poslije smo ručali, zatim smo obišli starine Solina. Oko 15 sati smo se odvezli u Split gdje smo razgledali katedralu, riznicu katedrale, Peristil, prošli kroz Dioklecijanove podrume i izvana razgledali palaču. Popili smo čaj ili kavu, kako je tko želio. Malo smo se odmorili i pošli kući. Svi smo bili složni kako je, uza sve nezgode, ipak, bilo lijepo. Nismo znali da će nam putovanje darovati još jedno «iznenađenje».

            Kada smo prošli Ploče, padao je sumrak. Zbog prometa iz suprotnoga smjera vozač ne smije voziti pod dugim svjetlima, a kratka svjetla ne rade. Pozicijska svjetla nisu dovoljna. Na benzinskim crpkama se zaustavljamo i tražimo osigurače za kratka svjetla. Ne nalazimo ih. Vozač se služio naizmjence malo pozicijskim,  malo dugim svjetlima. To vozačima iz suprotnoga smjera nije bilo ugodno. Ipak, vratili smo se svojim kućama živi, zdravi i veseli.

USKRS

            Uskrsni dani:  Po običaju, bili su vrlo lijepi. Ipak, osjećalo se kako je na obredima bilo manje nazočnih nego prethodnih godina. Naime, vrijeme je bilo kišno i jako vjetrovito. Ni procesija na Veliki petak nije bila kao drugih godina. Bila je skraćena. Išlo se samo kroz groblje, a ne kroz selo kao i obično. Čitavo proljeće je bilo kišno i prohladno.

            Na Veliki četvrtak obredom pranja nogu apostole su zastupali dječaci: Josip Boras, Marin Boras, Mirko Marević, Andrija Marušić, Andrija Petković, Vlado Ramić, Ivan Ramić, Ivan Taslak, Vedran Volarević, Zavala Volarević, Josip Vučić i Petar Vuletić.

            Stražari Božjega groba  bili su: Toni Klobučić, Augustin Markota, Branko Markota, Mate Marušić, Željko Marušić, Miro Matić, Josip Pejar, Tomo Ramić, Marko Taslak, Mate Volarević, Željko Volarević i Tomislav Vučić. Zapovjednik je bio Mario Marušić. «Šimun» je bio Nedo Marušić.

            Na Uskrsni ponedjeljak su čuvari Božjega groba i pučki pjevači išli na Susret čuvara Božjega groba u Vodice, blizu Šibenika. Bilo je lijepo, ali hladno i kišovito. Na povratku smo  svratili kod don Jure Marasovića, našega bivšega župnika. Kod njega smo pojeli ono što smo ponijeli za ručak. Ponijelo se i suviše, a i don Jure je dodao svoga.

            Za vrijeme nastupa naših čuvara Božjega groba u Vodicama, pjevači su pjevali svojim napjevom uskrsnu posljednicu «Svetoj žrtvi uskrsnici». Pjevali su lijepo. Prije odlaska u Vodice sastali su se nekoliko puta i uvježbali pjesmu. Jedino tako može se lijepo i skladno pjevati.  U Vodicama su bili pjevači: Drago llić, Mario Marušić, Ivan Marušić «Pela», Jure Petković, Mate Vidović, Miro Volarević – Mirek, Miro Volarević Vinkin i Ivica Vučić.

              17. travnja 2004. – Subota je. Ministranti su otišli na izlet u Vepric. Išla su 22 ministranta. Dobra ekipa! Gotovo kao da smo išli na Europsko nogometno prvenstvo. Bili su među najbrojnijim ekipama. Nazočni su bili i ministranti iz cijeloga našega Neretvanskoga dekanata. Imali su duhovni i zabavno-športski  program. Tamo gdje je trebalo pokazati spretnost, naši su  bili prvi. Pokazati znanje, nije baš dobro išlo.  Uvidjeli su kako Bibliju treba više čitati.

PRVA PRIČEST

            9. svibnja 2004. – Prva pričest u župi. Bojali smo se kako će biti kiša i hladno. Vrijeme je bilo lijepo i toplo. Dan prije su se ispovjedili prvopričesnici i roditelji. Ispovijedati su pomagali: don Srećko Majić, župnik Gabela Polja, don Dario Čorić, kapelan u župi sv. Nikole i don Tadija Pavlović, svećenik u miru iz Mostara.

 

Slijeva nadesno:

I. red: Nikol Vučić, Antea Jurišin, Ivan Volarević, Josipa Taslak, Ivana Vučić, Kristina Taslak

II. red: Joško Jakić, Goran Marušić, Silvija Bezer, Ivana Volarević, Antonija Taslak, Vinko Volarević i Ivana Šiljeg

III. red: Martina Matić, Antonija Bjelopera, Ante Vene, Ivan Suton, Jakov Irenej Volarević, Elizabeta Volarević i Ivan Šiljeg

Iza djece stoje: župnik don Stanko Vrnoga i Nikolina Doko, učiteljica prvopričesnika iz Pruda.

 

Blagdan svetog Leopolda Mandića

             12. svibnja 2004.  – U Prudu blagdan Sv. Leopolda Bogdana Mandića Tiha misa bila je u jutro u 8 sati. Učiteljice su na misu dovele djecu iz škole u Prudu, a odgojiteljica Pava Begić malu djecu iz dječjeg vrtića. Misi je    nazočilo oko 120 osoba, što djece, što odraslih.

            Procesija i svečana sveta misa bila je poslije podne u 19 sati. Misu je predvodio i propovijedao don Senko Antunović s  Vlake, župnik Slivna Ravnoga. S njime su koncelebrirali don Pavo Banić, bivši župnik Vida, don Ljubo Pavić, župnik župe Sv. Nikole iz Metkovića i domaći župnik don Stanko Vrnoga. Sa zakašnjenjem su došli: don Srećko Majić, župnik Gabela Polja (imao je u svojoj župi sprovod), don Marinko Jurišin, župnik Dobranja i don Dario Čorić, kapelan u župi Sv. Nikole u Metkoviću.

            Članovi Župnoga pastoralnog vijeća: Mario Marušić, Veljko Marušić, Ljubo Volarević i Miro Volarević u dvorani ispod crkve pripremili su večeru za svećenike.

 

Blagdan svetog Ante

            13. lipnja 2004. – Sveti Ante. Poslije podne je bila misa i blagoslov djece na Ograđu u 19 sati. Ove godine  bila je  nedjelja. Zato su prijepodne, po običaju, mise bile  u Prudu i u župnoj crkvi.  Za vrijeme mise na Ograđu, Hrvatska nogometna reprezentacija na Prvenstvu Europe u Portugalu, igrala je protiv Švicarske prvu nogometnu utakmicu. Kad se k tome svemu još doda kako sveti Ante  u ovoj župi nije blagdan, čovjek bi očekivao   sasvim malo ljudi na Ograđu. Ipak, bilo je preko 200 nazočnih, uglavnom mladih roditelja i njihove djece. Neka! To je znak kako roditelji vole i svoju djecu i svetoga Antu.

  

 stranica 1 / >>> 2

 


na vrh

 

 

SADRŽAJ

Don Stanko Vrnoga:

Uvodna riječ

 Župnik i članovi past. vijeća:

Pripreme za proslavu svetog Vida

Jakov Vučić:

Iz arhiva Starinarskog društva

Don Stanko Vrnoga:

Iz života naše župe

Don Stanko Vrnoga:

Radovi u župi

Branko Markota:

Domagojevi gusari na 7. maratonu...

Ivan Marušić:

Dolazak nove generacije gusara

Branko Markota:

www.vid.hr

Cvito i Mandica Matić:

Hodočašće u Rim

Ivan Marušić:

Putovanje u Rim

S.M.Natanaela od Malog Isusa:

Bosonoge Karmelićanke u Hrvatskoj

Jakov Vučić:

Nela Sršen počasni konzul

Branko Markota:

Radovi na igralištu kod škole

Jakov Vučić:

Započeli radovi na izgradnji Arh...

Marko Marušić:

Župni vatromet

 

Stranice za mlade

Dječji kutak

Srećko Ilić:

Smij naš svagdašnji