List Župe Gospe Snježne-broj 9-Dolazak novog gusarskog naraštaja

-> List župe -> Broj 9 >>> Dolazak nove generacije gusara

Dolazak novoga gusarskog naraštaja

Sasvim slučajno, gledajući iz vlaka prošle godine Šesti maraton lađa, Filip Suton, Tomislav Ramić, Mario Krstičević, Tomislav Kešina i ja dogovorili smo se kako ćemo iduće godine sudjelovati u Maratonu lađa kao veslači, a ne kao gledatelji. Mnogi, koji su čuli naš dogovor, mislili su kako su to samo puste priče. Godina je brzo prošla i čim smo načuli kako stariji gusari održavaju sastanak, mi smo skupili ekipu i počeli pomalo s treninzima. Moram se u ime mlađih gusara duboko zahvaliti starijoj ekipi jer oni su nam priskočili kad god je trebalo, oni su nas upućivali kako treba veslati, oni su nas upozoravali na moguće pogreške i opasnosti. Smatrali su nas jakom ekipom i vjerovali u nas poštujući naš trud. Cijelo to vrijeme govorili su kako se ne smijemo dijeliti, kako smo mi jedna ekipa i tako smo se ponašali. Naš vođa u lađi bio je Filip Suton koji je ulagao dosta truda, kao i svi mi. Treninzi su bili naporni, ponekad i dugi. Po kiši i po suncu, po mirnoj i po uzburkanoj Neretvi neumorno smo trenirali. Neki su zbog raznih razloga jednostavno napustili ekipu. Drugi su nas ogovarali, a poneki su nam se i rugali. Dok su naši vršnjaci išli na more, mi smo čvrsto držali svoje veslo i kupali se u znoju. Imali smo svoj cilj i puni vjere u ekipu odlučili smo ga i ostvariti. Prvi veliki doživljaj bilo je naše uplovljavanje u selo, na post Ledene Gospe. Ubrzo je došlo vrijeme i za brzinske utrke u Opuzenu. Svi smo imali veliku tremu, a da stvar bude gora, nastupali smo prvi. Svi smo ozbiljni i u tišini ušli u lađu, prihvatili veslo i čekali znak. Kad se znak oglasio, krenuli smo punom forcom kao da nikoga nije bilo oko nas. Čuo sam kako mi srce tuče, osjetio kako lađa probija vodu i vidio samo veslo veslača koji je bio ispred mene. Zauzeli smo 16 mjesto. Bili smo veoma zadovoljni. Došao je dan Maratona. Svi smo bili nekako nemirni i puni iščekivanja. Bilo je vrijeme ukrcati se u lađe i krenuti zauzeti svoju startnu poziciju. Odjedanput, predsjednik Stjepan Mesić dao je znak za start i krenuli smo veoma dobro. Na trenutak sam vidio kako stižemo lađu za lađom i potom sam dobio neko dodatno nadahnuće. Adrenalin je porastao u nama. Maraton je bio veoma naporan. Vodili smo hrabro bitku za što bolje mjesto. Svi su od sebe davali maksimum i nitko nije ni pomišljao predati se i baciti sav trud u vodu. Iako to nisu bila prva tri mjesta, ipak smo se borili jer nam je bio jako značajan završni poredak. Maraton se polako bližio kraju, a mnoge starije ekipe ostale su iza naše krme. Ljudi su nas pozdravljali kada bismo prolazili kroz malena mjesta i podržavali nas. Na ulazu u Ploče, tako iscrpljeni i izranjeni, veslali smo čvrsto, a mnogobrojni ljudi dočekali su nas velikim pljeskom. Samo još malo bilo je do cilja i dali smo od sebe zadnji atom snage kako bismo doveslali do kraja. Vidjeli smo naše vjerne navijače koji su nas iznijeli iz lađe. Poslije nekog vremena uputili smo se u naše malo misto gdje smo slavili do zore. Maraton nas je nekako zbližio, postali smo povezaniji jer, zajedno smo uspjeli ostvariti svoj cilj. Mi smo samo željeli poručiti cijelome selu kako treba zaboraviti sve zapreke koje nas dijele i postati jedno. Tek tako možemo ostvariti svaki cilj, a to smo i dokazali.

Članovi naše veslačke ekipe bili su: Filip Suton, Ante Suton, Josip Suton, Marin Suton, Tomislav Ramić. Kristijan Ramić, Krešimir Ramić, Petar Ramić, Danijel Ramić, Ante Marušić, Ivan Marušić, Ante Vučić, Josip Vučić, Mario Krstičević, Josip Markota, Domagoj Ilić, Krešimir Boras, Zoran Taslak i Jerko Beš.

Ivan Marušić I. srednje

na vrh