List Župe Gospe Snježne-broj 9-Hodočašće u Rim

-> List župe -> Broj 9 >>> Hodočašće u Rim / Putovanje u Rim

Hodočašće u Rim

Naša splitsko-makarska nadbiskupija organizirala je, prigodom 1700 godišnjice mučeništva sv. Duje i solinskih mučenika, hodočašće u Rim na grob sv. Petra i u pohod papi Ivanu Pavlu II., Petrovu nasljedniku, koji je toliko učinio za naš hrvatski narod. Hodočašće je organizirano dvama trajektima iz Splita do Ancone. Na spomen 1700. obljetnice trebalo je ići 1700 hodočasnika, ali nas je bilo više jer su neki išli u osobnu aranžmanu. Hodočašće smo doživjeli kao iskaz naše vjere i kao čin pobožnosti

Utorak, 28. rujna, navečer

Polazimo iz Splita brodom za Anconu. Tijekom putovanja na brodskoj palubi se pjevalo i veselilo. Neki su vrijeme proveli u kupovini jer na trajektu postoje trgovine slobodne trgovačke zone. Kako je vrijeme odmicalo, u kasnim i ranim jutarnjim satima na brodu je bivalo sve tiše, dok sve nije posve utihnulo u noćni mir i odmor.

Srijeda, 29. rujna

Sviće na moru jutro i očekuje nas prvi hodočasnički dan. Preko razglasa čujemo glas koji nas obavještava kako smo blizu Anconi te trebamo pripremiti osobne dokumente i putne torbe. Na carinskoj i policijskoj kontroli sve prolazi brzo i dobro. Sjedamo u autobuse i polazimo prema našemu prvom odredištu, prema Assisiju, gradu na padini brijega i umbrijske doline. To je grad sv. Franje. Sv. Franjo umro je u četrdeset i petoj godini života. Dvije godine poslije smrti papa Grgur IX. proglasio ga je svetim i naredio u Assisiju sagraditi crkvu. U nju su 1230. preneseni svečevi posmrtni ostaci i pokopani u kripti iste crkve. Crkva Sv. Franje i njegov grob od tada su pa do danas mjesto na koje dolaze brojna hodočašća. I mi smo došli i u crkvi nazočili svetoj misi. Nakon svete mise polazimo za Rim, odnosno u hotel maloga mjesta Lido dei Pini, koji leži na obali Sredozemnoga mora.

Četvrtak, 30. rujna

Ustajemo rano. Doručkujemo, uzimamo dnevni obrok i krećemo u obilazak Rima. Iz autobusa smo izašli na Lateranskom trgu gdje se nalazi i bazilika Sv. Ivana Krstitelja. Ta bazilika naziva se Majkom i Glavom svih rimskih crkava i crkava cijeloga svijeta. Od četvrtoga stoljeća sve do petnaestoga bila je papinsko sjedište, a i danas je sjedište rimske biskupije.

Nakon razgledavanja Lateranske bazilike, držeći se u skupini, dolazimo pred baziliku Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore). Crkva ima svoje početke vezane uz legendu prema kojoj je usred ljeta, s četvrtoga na peti kolovoza, na eskvilinskom brežuljku osvanuo snijeg. Naime, jedan bogati bračni par, bez potomstva, sanjao je Gospu koja je zaželjela da joj se sagradi crkva tamo gdje ujutro osvane snijeg To je bio povod papi Liberiju, uz pomoć toga bogatoga rimskog patricija na tom mjestu sagraditi godine 352. tu Gospinu crkvu. U toj crkvi se u 6. stoljeću prvi put počela slaviti ponoćka. Taj se običaj proširio na sav kršćanski svijet. U tu crkvu su u 12. stoljeću iz Betlehema preneseni posmrtni ostaci sv. Jeronima i pohranjeni u kapeli.

Nakon razgledavanja Santa Marie Maggiore dolazimo pred najveličanstveniju građevinu carskoga Rima, pred Kolosej. To je amfiteatar što ga je počeo graditi car Vespazijan godine 70., a dovršio ga je njegov sin Tit 80. godine. Mogao je primiti 80 000 gledatelja. Amfiteatar je imao toliko ulaza da su svi mogli ući ili izaći za petnaest minuta.

Jedan dio amfiteatra zadesila je sudbina naše Narone. Postao je kao kamenolom odakle su ljudi dizali i nosili kamen za gradnju vlastitih kuća. Prošetali smo kamenom obloženom uličicom koja potječe još iz staroga Rima. Njom su ulazile ratne kočije, konji i vojska iza ratnih pohoda i odlazili u nova osvajanja. Zato se govorilo kako svi putovi vode u Rim i iz Rima.

Nakon razgledavanja Koloseja dolazimo na Piazzu Navona. To je jedan od najljepših rimskih trgova. Na tom mjestu car Dioklecijan izgradio je stadion koji je mogao primiti 30 000 gledatelja, a služio je za prikazivanje pomorskih bitaka. Nakon obilaska toga trga i još nekih znamenitih mjesta, vraćamo se na Lateranski trg gdje po nas dolaze naši autobusi i odvoze nas u hotele.

Petak, 1. listopada

Posjet Vatikanu, papinskoj državi, najmanjoj državi na svijetu. Prisustvovali smo sv. misi u bazilici Sv. Petra koja je sagrađena na carskim vrtovima i Neronovu trkalištu.

Poslije svete mise došao je nezaboravan trenutak – audijencija kod Ivana Pavla II. Smjestili smo se u jednoj velikoj dvorani gdje Sveti Otac prima mnoge vjernike iz cijeloga svijeta. Dok smo ga čekali, pjevali smo hrvatske crkvene pjesme. Svetog Oca pozdravili smo njegovom pjesmom Krist na žalu. Svetog Oca dovezli su u kolicima. Mnogi su od uzbuđenja i plakali. Sveti Otac, iako umoran od mnogih primanja toga dana, smogao je snage pozdraviti nas i podijeliti svoj blagoslov nama i našim obiteljima.

Poslije audijencije obišli smo jedan dio Vatikanskih muzeja i na samom kraju razgledavanja došli smo do najslavnije kapele na svijetu – Sikstinske kapele. Tako je nazvana po papi Sikstu. Kada se bira novi papa, kardinali se okupe u njoj na konklave. Kada izaberu novoga papu, u peći zapale pamuk koji daje bijeli dim. On se vidi na Trgu sv. Petra i nazočni po dimu znaju da je izabran novi papa.

Subota, 2. listopada

Zadnji dan našega hodočašća iskoristili smo posjetiti Kalistove katakombe. Možda je to najsvjetliji trenutak svih hodočašća. Katakombe su nepregledni podzemni hodnici, koje su za vrijeme progona iskopali prvi kršćani, a služili su im za groblja, ali i za liturgijske sastanke. Tu se nalazi i natpis pape sv. Kaja, mučenika iz vremena cara Dioklecijana. Prema predaji i on je, kao i Dioklecijan, bio iz Salone ili njezine okolice. I danas se pokraj Solina nalazi naselje koje se zove Sveti Kajo i crkvica, vrlo stara, posvećena svetom Kaju. Na samom odlasku iz Rima svraćamo se u baziliku Svetoga Pavla izvan zidina. Žureći natrag prema Anconi, dvadesetak kilometara prije Ancone svraćamo u mali gradić Loretto, koji se nalazi na brežuljku. U njemu je najobljubljenije Gospino svetište i hodočasničko mjesto u koje je i sam Ivan Pavao II. više puta hodočastio. Nazočimo svetoj misi u tom Gospinu svetištu i pomalo se spremamo na povratak u trajektnu luku Ancone. Nakon svih formalnosti na carini, krećemo u Hrvatsku. Dok nam pomalo na obzorju nestaju noćna svjetla Ancone, razmišljam o proteklim danima našega hodočašća, posebno o susretu sa Svetim Ocem. Po tko zna koji put ponavljam u sebi: «Sveti Oče, Petre naših dana, neizmjerno Ti hvala za sve što si učinio za našu domovinu Hrvatsku i cijeli hrvatski narod!»

Cvito i Mandica Matić

Putovanje u Rim

Nakon dugoga iščekivanja došao je dan polaska u Rim. Cijeli dan sam bio nestrpljiv. Kad je napokon došao trenutak za polazak, uzeo sam putnu torbu i pošao prema mostu u Vidu gdje smo se trebali svi skupiti. Nas šest župljana ukrcalo se u autobus i udobno smjestilo. Iskreno rečeno, u početku mi nije bilo drago što putujemo s ljudima iz nekih drugih župa, meni nepoznatih. Kako smo se primicali bliže Splitu, autobus se pomalo popunjao raznim raspoloženim, veselim i nepoznatim licima. Već u luci počela su upoznavanja i tad sam shvatio kako je dobro što smo iz različitih župa jer mi se tako pružila prilika upoznati neke nove, drage ljude.

Trajekt je krenuo, a ja sam s palube promatrao Split kako se gubi u daljini. Noć se polako spuštala, a pun mjesec obasjavao je nebo i svu okolicu. Na trajektu se orila pjesma do kasnih sati, a onda je zavladala tišina. Ujutro, dok su svi spavali, iskrao sam se na palubu sa željom vidjeti rađanje novoga dana na moru. Sunce kao da je izranjalo iz mora, a negdje daleko u daljini pomalo se nazirala Ancona, koja je svakim trenutkom bivala veća dok, napokon, nismo uplovili u luku.

Iskrcavši se, krenuli smo put Rima. Cijelim putom imali smo priliku gledati lijepu prirodu i malena mjesta. Na putu za Rim stali smo u malenome, veoma starom gradiću Assiziju, gdje se nalazi bazilika sv. Franje. Tu smo nazočili misi i imali priliku vidjeti grob sv. Franje.

Poslije nekoliko sati vožnje stigli smo u Rim, u motel gdje smo večerali i odmah, umorni od puta, krenuli u svoje sobe, budući da nas je sutra čekao naporan dan. Drugi dan bio je namijenjen obilasku Rima. Iako smo cijeli dan hodali, nismo bili umorni jer smo vidjeli važne dijelove Rima. Sve nas je iznenadila ljepota i starost toga grada. Rim na svakom koraku, na svakom uglu skriva neku znamenitost, neku legendu, neki spomenik. Toga dana razgledali smo: baziliku Svete Marije Velike, baziliku Svetoga Ivana Lateranskog, koja je nekada bila sjedište papa, Kolosej - najveličanstveniju građevinu carskoga Rima, Forum Romanum, Fontanu di Trevi - vjerojatno najljepše mjesto u gradu, Piazzu di Spagna, Panteon - najbolji očuvan spomenik rimske starine, Piazzu Navona koja je u I. st. bila stadion, Oltar domovine - veličanstven spomenik u čast domovini i Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima. Svaka ta građevina, svaki taj spomenik, znamenit je na svoj način. Uspjeli smo vidjeti i mnogo drugih stvari, poput stubišta kojim je Isus kročio, relikvije, obelisk donesen iz Egipta, visine 40 metara. Cijeli dan prošao je u trenu. Sutrašnji dan bio je namijenjen obilasku Vatikana i audijenciji s Papom, koju smo nestrpljivo priželjkivali. Vodič nam je objasnio kako je Vatikan najmanja država na svijetu i kako se bazilika Sv. Petra gradila 150 godina. Objasnio nam je zašto u Rimu nema velikih zgrada. Naime, nitko ne želi sagraditi zgradu koja bi bila viša od kupole crkve Sv. Petra. Bazilika Sv. Petra iznutra je prelijepa. Obiluje mnogim ukrasima, kipovima, a osobito se ističe Kip sv. Petra koji, kako legenda kaže, ako uspiješ dirnuti, ponovno ćeš se vratiti u Rim. U bazilici je bila misa za hodočasnike iz Hrvatske koju je predvodio nadbiskup Marin Barišić. Nakon završetka mise svi hodočasnici skupili su se u velikoj dvorani i s nestrpljenjem iščekivali Svetoga Oca. Vrata su se otvorila i cijela dvorana je gledala u tom smjeru. Kada se pojavio Papa, svi, veliko i malo, staro i mlado ustalo je na noge i zapljeskalo. Dvoranom se orio dugotrajan pljesak, a 1700 ljudi izvikivalo je Papino ime. Poslije audijencije imali smo priliku s vodičem detaljnije obići baziliku. Ja nisam pratio vodiča već sam se uputio prema kupoli bazilike Sv. Petra, budući da sam načuo, kako se s nje vidi dio Vatikana u koji mogu ići samo odabrani. I zaista, stigavši na kupolu, vidio sam cijeli Rim. Bio sam među rijetkima među nama koji je uspio vidjeti državne institucije Vatikana i, možda najljepše od svega, vatikanske vrtove. Poslije obilaska bazilike prošli smo kroz Vatikanske muzeje. Najviše me se dojmila Sikstinska kapela koja je oslikana freskama. Među freskama ističe se freska Posljednjeg suda. Ta kapela je značajna jer se u njoj biraju pape. Drugoga dana otišli smo u Kalistove katakombe. To je čitav labirint podzemnih hodnika 30 metara ispod zemlje. Tu su grobovi prvih kršćana koji su živjeli u Rimu. Bili smo i u bazilici Sv. Pavla izvan zidina i to je druga po veličini crkva u Rimu.

Na putu prema Anconi stali smo u Lorettu gdje se nalazi Gospina kuća koja je premještena iz Nazareta u Trsat, zatim u Loretto. Tu smo nazočili misi i krenuli put Ancone, našega zadnjeg odredišta u Italiji.

Ukrcavši se na trajekt počela su druženja i pjesma do kasnih noćnih sati. Ujutro smo stigli u Split bogati novim iskustvima i s mirom u srcu. Osjećao sam zadovoljstvo i neki mir duboko u sebi.

Nakon nekoliko sati vožnje ugledali smo naše malo selo gdje je i završavalo naše putovanje. Župljani koji su nazočili hodočašću su: Mira Boras, Sanja Matić, Cvito Matić, Marica Marušić i Ivan Marušić.

Ivan Marušić I. srednje

na vrh